Ovaj post je imao 3000 riječi. Svi su se osjećali prekomplicirano, teško i čudno. Kliknuo sam izbrisati. Zatim sam samo upisao ono što stvarno osjećamo, zajedno sa stvarima koje nikada nismo rekli naglas, pa čak i s nekoliko stvari koje si nikada prije nismo u potpunosti priznali.
Istina je da vas volimo. Kao za pravo. Čak i za tešku ljubav. Znamo da to kažete jer vam je stalo (ili se nadamo da vam je u nekom trenutku), i želimo da znate da nam je stalo odmah. Želimo napraviti dobar posao. Želimo ovo učiniti s radošću i uzbuđenjem. Želimo vas inspirirati. Znamo da je ovo nevjerojatan način zarađivanja za život i puni smo zahvalnosti za iskustvo koje smo podijelili posljednjih sedam godina naših života s vama na mreži.
NIKADA ne bismo bili ovdje bez tebe, i ne prođe dan da to ne znamo. Zato smo prošli tjedan tražili vaše povratne informacije i pročitali svaki komentar. Cijenimo iskrenost i strast koju imate na temi da ovaj blog učinite sjajnim. I slažemo se s mnogo toga što je rečeno. Već se neko vrijeme osjećamo nesposobno - kao da smo izgubili ritam i nekako promašujemo cilj za sebe i za vas. I nama nedostaju dobri stari dani kada smo ovo radili iz ljubavi i bili puni očite radosti i spontanosti. Ovo je bilo kao mjesto na kojem se svi družimo i jednostavno više nema tu vibru.
Tijekom godina pojavile su nam se mnoge nevjerojatne prilike. Stvari koje nismo ni sanjali učiniti u milijun godina i stvari za koje smo nevjerojatno zahvalni što smo imali priliku iskusiti. Ugovor o knjizi, kuriranje odabira boja s Benjaminom Mooreom, linija prodana u Targetu, izložbeni prostor, itd. No, gledajući unatrag, zbog tih stvari ovo se mnogima od vas i nama kao činilo puno više kao poslovni nego kao osobni blog dobro. Zapravo smo ih smanjili iza kulisa u pokušaju da se vratimo svojim korijenima (više ne radimo BM kolekciju boja, druga knjiga je uglavnom napisana, naši proizvodi u Targetu su završili svoju prodaju, a mi smo završili izložbenu kuću) ali nikada nismo dali veliku najavu o tome – stoga je potpuno razumljivo da bi neki od vas mogli pomisliti da smo otišli na one zelenije pašnjake i ostavili blog u prašini, da tako kažem. Realnost je takva da naša stranica potiče uspjeh bilo kojeg vanjskog projekta poput proizvoda ili knjige, tako da nikada ne bismo mogli okrenuti leđa blogu i očekivati da će se i te stavke nastaviti prodavati.
Ne samo da smo osjetili ovu promjenu od Johna i Sherry do Hy Naša kuća: Brend, već je blogosfera u cjelini u zadnje vrijeme postala sve više sponzorirana/korporativna. Iz vanjske perspektive možemo vidjeti kao čitatelj, ili čak kolega bloger, da je teško pročitati post na blogu a da ne posumnjamo da iza njega stoji neki skriveni motiv ili sustav zarađivanja novca. Prošlog tjedna nekolicina vas je spomenula da bismo možda trebali držati darove jer nam se dobro plaćaju, što nas je iznenadilo jer nikada nisu nešto za što prihvaćamo plaćanje (volimo vam dijeliti besplatne stvari kao zahvalu što čitate ).
Zajedno s cijelim poslom/brendom koji se događa i sporednim nastupima za koje se činilo da su zamutili vodu nekima od vas, sigurno postoje druge stvari za koje bismo željeli da smo se pozabavili drukčije gledajući unatrag. Da spomenemo samo neke, tu su: previše obrambenog stava, pretjerano objašnjavanje, dopuštanje da nam stvari uđu u glavu i promijene naš bezbrižni pristup te unutarnja borba između transparentnosti i pretjeranog dijeljenja osobnih podataka poput prazne nove kuće bez alarmnog sustava (izgleda unazad, voljeli bismo da smo našu treću kućnu objavu obradili drugačije). Znamo da su se mnogi od vas osjećali uvrijeđenima što nismo slobodnije pričali o toj kući i iskreno se ispričavamo.
U svakom slučaju, vratimo se na tu cjelinu, mi smo seksi posrnuli i znate to. Beskrajno je frustrirajuće raditi posao koji slabo volite, pogotovo kada je to beba bloga koju ste sami rodili i njegovali sedam godina. A posebno kada je to tako nevjerojatan posao za koji smo se nekoć osjećali tako nadahnuto i radosno da se probudimo i radimo svaki dan. Što nije u redu s nama? Znamo da je ovo posao iz snova. Priznajemo da je to prilika koja se pruža jednom u životu. Znamo da bi većina ljudi koji su izgradili ovako nešto bili nadahnutiji nego ikad. Nije da smo izgubili zahvalnost, mislim da se osjećamo kao da smo ispali iz toka. Osjećamo se kao da vas stalno iznevjeravamo. Došlo je do te točke da smo se pripremili svaki put kad bismo pritisnuli Objavi.
Dakle, u pokušaju da prestanemo teturati i osjećati se kao da to jednostavno ne možemo vratiti, uzimamo pauzu. Ne znamo točno koliko dugo ćemo se povući, ali naša pretpostavka bi bila barem mjesec dana. Svakako ćemo istražiti druge mogućnosti za uzdržavanje naše obitelji (nešto što smo spomenuli da razmatramo još u travnju ). Imali smo onu vatrenu iskru bloga kad smo imali dnevne poslove i radili ovo kao hobi, pa mislimo da bi to mogla biti dobra promjena. Također ćemo napraviti pauzu na Twitteru, Instagramu i Facebooku, ali blog će ostati javan tako da vi možete pristupiti arhivama kad god poželite.
Naša unutarnja borba i stanje u kojem se nalazi ovaj blog je isključivo naša stvar, i to u potpunosti posjedujemo. Molimo nemojte se ljutiti ni na koga jer je bio iskren sa svojim povratnim informacijama prošlog tjedna ili ih optuživati da su nas spakirali. Već se neko vrijeme borimo s tim da se nešto ne osjećamo, a nakon previše poricanja i preokrenut ćemo to na poticajne razgovore, konačno smo zatražili vaše povratne informacije jer smo doista željeli čuti što mislite. Bilo je katarzično i korisno za nas. To nam je omogućilo da vrlo jasno vidimo da ako imamo imalo poštovanja prema ovom blogu i našoj ljubavi prema njemu, i prema vama i onome što biste željeli vidjeti, moramo uzeti pauzu ako ikada poželimo bilo kakvu nadu da ćemo dobiti nazad na ono zabavno/stvarno/spontano mjesto koje je nekada bilo kada je ovo bilo nešto što smo radili iz ljubavi umjesto igre visokih uloga uzdržavanja obitelji.
Ukratko: volimo te, zahvaljujemo ti i nadamo se da razumiješ.
domaći komposter
