(Šukavi alternativni naslov posta: Heard It Through The Giant Non-Grape Vine)
Dobro, sjećate li se starog luđaka koji je pritiskao hrast u našem dvorištu kojeg smo spomenuli prošle jeseni? To je prava scena Jumanji .
Prije otprilike pola godine rezali smo temelj trsa…
kako instalirati prstenastu kameru
… u pokušaju da ga ubijemo i spasimo naš hrast iz njegovog smrtonosnog stiska.
A onda je samo sjedio, a la Rose u Titanicu. Nikada se nije pustio. A stvari su krenule ružno kad su lišće i grane postali suhi i mrtvi.
Dakle, nakon 6 mjeseci čekanja da odustane i magično padne sa stabla, odlučili smo da moramo uzeti stvari u svoje ruke… uz pomoć nekih škara za rezidbu. Uglavnom, naša je metoda bila odrezati svaku mrtvu granu točno u podnožju gdje se susreće s lozom budući da lozu nismo mogli odvojiti od stabla (bila je doslovno čvrsta poput cementa, a nismo htjeli oštetiti hrast).
Čudesno smo mogli dosegnuti gotovo svaku posljednju granu zahvaljujući ljestvama i rezaču grana s dugom drškom za te gornje dijelove.
Evo prije snimke za vas od prošle godine:
A nakon toga jutros sam pukla:
Lijepo je više nemati nešto što izgleda kao stablo koje jede kuću.
Još jedan prije:
I sad sad iz tog kuta:
aktivnosti za djecu charleston sc
Sviđa mi se što više nema divovske vinove loze koja opterećuje hrast, a nova otvorenost gornje terase je nevjerojatna. Nekad se činilo prilično zatvorenim – i toliko bobica i šiljastih listova (oboje je vinova loza masovno rađala) znalo je padati po stolu i stolcima. Lijepo je osloboditi se tog smeća.
Pa tako ignoriraš lozu nekoliko godina, onda napadneš podlogu, pa čekaš da se preda i padne na zemlju nekim čudom od loze, pa onda nekim škarama i ljestvama pokreneš stvari. Događa li se u vašoj šumi bilo kakvo obrezivanje ili radnje u dvorištu?
