Čovječe, uklanjanje tepiha od zida do zida (i svih slojeva ispod njega) nije šala. Naučili smo to kad smo se ovog vikenda konačno uhvatili u koštac s tim zadatkom – i živjeli da ispričamo priču. Samo da vam kažem, napredak miriše puno bolje od starih tepiha. Čak i kada je uključena značajna količina znoja...
dugin toranj od fluorita
Kad smo kupili ovu kuću, znali smo da četiri spavaće sobe na katu (zajedno s hodnikom) trebaju nove podove budući da su tepisi nekoć krem boje (sada uglavnom žutosmeđi) bili zamrljani, pohabani, pa čak i rupasti na nekim dijelovima.
Srećom, nekoliko je područja bilo toliko labavo da smo mogli zaviriti ispod njih tijekom našeg prvog prolaska da vidimo s čime radimo. Nažalost, ispod se nije moglo pronaći tvrdo drvo, a dočekala nas je podloga. Ali jako nam je drago što smo to otkrili prije kupnje (definitivno smo uračunali taj trošak u našu odluku). I nakon što smo preboljeli tugu što ispod nemamo staro tvrdo drvo koje bismo mogli oživjeti, uzbudili smo se oko odabira novih podova.
Razmatrali smo čitav niz stvari neko vrijeme (tvrdo drvo, novi tepisi od zida do zida, bambus, pločice) i nakon dugog razmišljanja završili smo odmah na hrastovom tvrdom drvetu, budući da je to ono što smo imali u našoj prvoj kući, kao iu sadašnjoj jedan (čak iu spavaćim sobama). Sviđa nam se što uvijek možemo baciti prostirku kako bismo uredili udobne stvari (a budući da se one s vremenom mogu promijeniti, čini se malo fleksibilnijim od obvezivanja na određenu vrstu/boju tepiha od zida do zida desetljeće ili dva). Osim toga, s djetetom i psom upravo smo otkrili da je drveni pod lako održavati čistim/brisati/itd.
Također već imamo hrastov pod na stepenicama koje vode na drugu razinu, kao iu budućem uredu, blagovaonici i dnevnom boravku – pa smo mislili da bi pronalaženje nekog u istoj završnici i zrnatosti bilo lijepo besprijekorno ovo-ima- uvijek-bio-ovdje izbor. Ali prije nego što smo mogli donijeti nešto ukusnog novog tvrdog drva da ga sami postavimo (barem je takav plan!), suočili smo se sa skidanjem svih gore spomenutih gadnih tepiha u sve četiri spavaće sobe tamo gore i hodniku... što se pokazalo prilično dobrim posao. Evo kako smo završili.
Prvo smo upotrijebili mini pajser da odgurnemo ugao...
Blagom je silom iskočio i mogli smo ga početi izvlačiti iz tog kuta.
Definitivno nije bilo delikatno povlačenje, više poput snažnog trzanja, ali s Johnom koji je radio na jednom kutu, a ja u drugom, uspjeli smo osloboditi dovoljno toga da ga počnemo kotrljati prema drugoj strani sobe (zastali smo da uzmemo ovo fotografija, ali zamisli me kako stojim pored Johna i kotrljam se s njim). To je definitivno jedan od onih četverostrukih zadataka, ako je moguće, bolji su od dva.
Oh i nosite rukavice! I dugih rukava ako ste pametni. Opametili smo se nakon što su nam podlaktice bile sirove od nošenja rola tepiha dolje u garažu, gdje ćemo sve to skladištiti dok ne smislimo što ćemo s tim (previše je gadno za donaciju, pa ćemo možda morati unajmiti Bagster ili nešto da ga se riješi). Ažuriranje: hvala za sve informacije o recikliranju tepiha, njihovom sječenju radi preuzimanja s ulice i svim drugim jeftinijim/zelenijim alternativama od njihovog jednostavnog bacanja u smeće. Vi ste genijalci!
Sobu po sobu ponavljali smo taj proces (i niz hodnik također). Podignite ugao, trzaj trzaj trzaj, kotrljaj rol kotrljaj i odvuci tu bebu dolje u garažu. U nekim područjima bilo je toliko tepiha da smo ih prerezali na pola rezačem za kutije prije no što smo ih odnijeli kako bismo olakšali teret. Onda nam je ostao ovaj lijepi plavi tepih ispod. Koja je bila zaklamana i zakucana na otprilike tisuću mjesta po sobi (nažalost, to nije pretjerivanje).
Baš kao i tepih, mogao se trzajem povući, ali ostavio je tonu malih spajalica, čavala i ljepljivih traka po cijeloj sobi nakon što je uklonjen iz prostora. Ovo su ljepljive trake. Protežu se po obodu prostorije i tanki su komadići drva nalik na podloške s čavlima koji vire kroz njih (hvataju podlogu za tepih i tepih kako bi ih držali na mjestu).
Ponekad ispod njih možete gurnuti pajser (za ovo je potrebna krajnje gruba snaga, pa vam je dlan crven čak i s rukavicama nakon toga) i iskočiti ih sve kao jedan komad. Teška stvar je to što ako su stari i lomljivi (provjerite) ponekad se raspuknu u hodu, što znači da umjesto da udarate šipkom o njih, pokušajte podignuti svaku 2' dugu traku u otprilike 30 sekundi, ako se raspukne tona može potrajati pet minuta da se iskopaju svi čavli i rascijepljeno drvo koje se raspada, ali je još uvijek zaglavljeno u podu. Možete me vidjeti kako graciozno (i bez daha) to radim u videu koji smo napravili za vas oko pet fotografija niže.
Radio sam na svim lajsnama u glavnoj spavaćoj sobi dok je John radio na hodniku i dječjoj sobi, a zatim sam se pozabavio gostinjskom sobom dok je John radio na Clarinoj sobi. Vjerojatno nam je trebalo oko sat i pol da obavimo taj dio, tako da bi jedna osoba koja to pokušava učiniti sama mogla biti u tome 3+ sata (vjerojatno s nekim žuljevima čak i s rukavicama).
tote kompostnik
Nakon što su sve trake bile podignute, suočili smo se s težim dijelom...
… ovi dečki.
Bili su posvuda i poluga nije bila od pomoći jer nije mogla proći ispod njih. Isprva smo ih mogli podignuti samo ručno pomoću igličastih kliješta. Jedan po jedan. Ali nakon što je John napravio Clarin ormar na taj način i trebalo je više od sat vremena (za jedan ormar!!!), odlučili smo da moramo pronaći alternativu. Srećom, malo googlanja otkrilo je ideju o lijepom, teškom strugaču za pod s dugom ručkom (nabavili smo naš za 25 dolara u Lowe's) i to je bilo puno brže! I dalje je trebalo dosta snage i oboje smo imali bolna leđa, ali uspjeli smo postaviti sve spajalice u sve četiri spavaće sobe i hodniku za otprilike dva sata (po stopi ručno s kliještima mislili smo da će nam trebati oko dva dana). Upozorenje: ako imate tvrdo drvo, možda nećete htjeti koristiti strugač jer bi ga mogao ostrugati, ali odličan je za podloge.
Sljedećeg dana smo se vratili da počistimo, koristeći metlu da napravimo hrpe, a nakon toga usisivač za trgovinu da usisamo sve spajalice i čavle.
U ovom videu možete vidjeti kako je tekao svaki korak procesa (pokazuje kako podići te ljepljive trake i spajalice malo bolje nego fotografije):
Sada imamo glatke, gole podloge koje su spremne za tvrdo drvo.
Nikada nismo mislili da će nam biti tako drago vidjeti čisto nepatvoreno prešano drvo u našim životima!
A sada naša garaža izgleda ovako:
Tako, prijatelji moji, napredak izgleda. Ispostavilo se da napredak dosta sliči smrdljivom smotanom tepihu.
Ali oh sretan dan, idemo u pravom smjeru!
Ima li još skidanja tepiha? Jesu li vam spajalice glavni neprijatelji? Ti mali prostaci bili su bijesni sve dok nismo otkrili Nevjerojatno čudo-strugalo! Ozbiljno, koju moć superheroja biste vi imali? odgovor bi sada bio imati valjak za boju na jednoj ruci i strugač za pod na drugoj. Nikad ne znate kada će vam zatrebati...
